OBRAZOVANJE U KS: Šta donosi novi zakon za marginalizirane grupe društva

Piše: B.M.

Skupština Kantona Sarajevo usvojila je u julu ove godine Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS-a obrazložilo je da se ovim zakonom uspostavlja “veći sklad između pravnih rješenja”, jača uloga Instituta za razvoj univerzitetskog i preduniverzitetskog obrazovanja u KS, preciziraju odredbe o obaveznom srednjoškolskom obrazovanju, rad produženih boravaka u školama, programi razmjene učenika, programi za nadarene učenike, definisan kurikulum, stvoreni uslovi za obnovu škola, besplatan javni prevoz, suzbijanje maloljetničke delikvencije…

Iako je prije usvajanja zakona dio javnosti upozoravao da on ne doprinosi suštinskoj reformi obrazovanja, da su brojna rješenja manjkava, te da ne bi trebao biti usvojen u ovoj formi, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje i Skupština KS-a nisu posebno reagovali na ova upozorenja.

Sam zakon je u skupštinskoj proceduri već dvije godine, tokom kojih su se vršila spajanja nekih zakonskih rješenja, nacrti, usvajani ili ne amandmani, a kada se “pojavio” u skupštini, prethodne javne rasprave smatrane su dovoljnim. Na već gotov tekst mogle su se dati neke formalne, amandmanske primjedbe.

Očekivano ili ne, tek zakon se nije uopće bavio pitanjima diskriminacije u školama, koja u velikoj mjeri pogađa romsku djecu. Tek se u jednom članu navodi da bliži propis koji reguliše prepoznavanje, prevenciju i zaštitu od diskriminacije donosi Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS-a. Ministarstvo smo pitali da li je bliži propis o kojm govore u zakonu već izrađen – ukoliko jeste šta sadrži. Ukoliko nije, kada će biti i ko će učestvovati u njegovoj izradi. Zanimalo nas je i da li će u tim “bližim propisima” posebna pažnja biti posvećena suzbijanju diskriminacije nad manjinama, pa i romskom, te kako ministrica Naida Hota-Muminović odgovara na kritike usvojenog zakona. Tri sedmice čekali smo odgovor iz Ministarstva, ali nismo ga dobili.

Kada je riječ o usvajanju dodatnih propisa i pravilnika, novi zakon predviđa da se u roku od godinu dana usvoji više od 30 takvih dokumenata. Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step upozorava za Newipe da je godinu dana kratak rok za usvajanje tolikog broja dokumenata, ukoliko se njima zaista kvalitetno želi riješiti određena oblast:

–Ne znam ko će za godinu dana napisati 30 pravilnika, koji će se međusobno usaglašavati. Bojim se da ili se neće donijeti ili, ako se donesu, nastat će problemi. Jer po sili prilika donositi pravilnike koji ih se tiču i koji daju priliku da se u školama rade nabavke, da se kontroliraju nastavnici, da se se sadržaji ideološkog obrazovanja promoviraju u samim školama: prije će biti da će se to pravilnicima rješavati nego što će se htjeti napraviti jedno kvalitetno obrazovanje. O tome se ne promišlja – o tome se trebalo razmišljati prije usvajanja zakona jer bi se time pokazalo da zaista obrazovne vlasti imaju viziju šta žele da rade sa kantonalnim obrazovanjem. Ali znamo da oni nemaju cjelokupnu viziju, njihova vizija se svodi na ono što vidimo i sada, a to je opremanje škola, donošenje različitih materijala, vješanje zastava, sviranje himne, konkursi, manifestacije, slavljenje takmičara… sve ono što nije dobar element kvalitetnog obrazovnog sistema.

Ukoliko žele zaista kvalitetan pravilnik u ovoj oblasti, smatra naš sagovornik, trebalo bi krenuti od istraživanja o tome koliko je djece romske nacionalnosti u školi, sa kojim problemima se susreću, gdje odlaze ukoliko nisu unutar škole, šta su do sada uradili centri za socijalni rad, ali i kako je društvo ili vlast pomagalo i tek tada govoriti kako škola kao dio svih drugih javnih institucija može pomoći poboljšanju života djece romske nacionalnosti:

-Pravilnik bi morao poći od stvarnog stanja na terenu i definirati šta se želi postići i do kada – koji obuhvat djece, koliko redovnog pohađanja… te onda ispisati članove koji će obavezati sve javne institucije da pomognu školama da djeca redovno pohađaju kvalitetnu nastavu.

Ideologijizacija ili reforma?

Od nove školske godine, 2024/2025. primjenjivat će se i novi Pedagoški standardi i normativi za osnovni odgoj i obrazovanje i za srednje obrazovanje, koje je Vlada KS donijela u martu ove godine. Bavi se standardima i normativima školskog prostora, opreme, normiranjen nastavne norme…

Ove godine usvojen je i dokument SAFER, koji bi se trebao baviti reformom predškolskog, osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

Profesorica Lamija Tanović, govoreći o SAFER učenju u jednom od svojih javnih istupa, navela je kako ni onima koji su dugo u obrazovanju, ovaj dokument nije sasvim jasan:

–To su neke želje o obrazovanju, neke rečenice koje su apsolutno besmislene sa nekim porukama koje možete prikačiti bilo kojem sistemu obrazovanja, a da ništa ne dobijete i da to ništa baš ne znači. U SAFER-u nema ni metodologije, ni uputstva, to je vrhunac frazeologije i verbalizma.

Ali zato u pobrojanim reformiskim potezima Vlade i Ministarstva ima mnogo riječi o patriotizmu, njegovanju tradicionalnih vrijednosti, o i spomenike. Nejasno je zašto su im se na ovim putovanjima morali pridružiti i premijer KS-a Nihad Uk i ministrica Naida Hota-Muminović, o čemu su redovno putem službenih kanala Vlade KS-a informisali javnost i fotografisali se sa učenicima.

Način na koji radi trenutna vlast kada je riječ o obrazovanju, smatra Namir Ibrahimović, jeste provođenje obrazovne politike koja nije jasno definisana, te ovisi o individualcima koji se u datom trenutku pitaju:

– Tako da se i kod izrade Pedagoških standarda i normativa i za osnovnu školu i za srednju, i kod donošenja zakona, osnovanja Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, sve držalo negdje u uskom krugu ljudi, bez da se o tome povela ozbiljna javna rasprava. O tome kakvo obrazovanje želimo, kako možemo to što želimo kroz zakonske akte provesti, šta je prepreka, šta treba mijenjati, za šta trenutno možda nije vrijeme, jer nemamo kadra ili sredstava, na koji način definišemo posao nastavnika, šta sve od škola možemo očekivati, kako se nosimo sa nekim drugim problemima unutar dosadašnjeg obrazovnog sistema, gdje je KS u poziciji na druge administrativne jedinice u BiH… dakle, ništa od toga nije bio predmet javne rasprave.

Za njega je ovakvo postupanje nadležnih zapravo odustajanje od demokratskih škola:

– To je taj autoritarni, hijerarhijski koncept obrazovnog sistema i kontrole, u kojem primarnu dominaciju imaju koncepti razvoja konzervativnih ideoloških političkih ubjeđenja, ili kako to nazivaju tamo, razvoj nacionalne, patriotske svijesti. Na tome će se fokusirati, iako se to radi i bez tog teksta zakona unatrag dvije ili tri godine, vrlo otvoreno i jasno. Sa obilježavanjem mjesta stradanja, bez bilo kakvog kritičkog propitivanja ili razmišljanja o tome šta se time želi postići kroz ove pohode, mahom gdje je bila Armija BiH, bez da se govori o bilo kojim drugim prostorima ili da se sa djecom razgovara o onome šta se događalo 90-ih godina ovdje. Protiv toga se ne smije pobuniti, to je neupitno. Svi vole da dižu zastave i sviraju himne svakog mjeseca, a suštinski obrazovanje propada, nastavnika je sve manje.

Ideologizacija obrazovanja prisutna je u sistemu u Kantonu Sarajevo sve intenzivnije. Iako je jasno da se učenici trebaju učiti o prošlosti i ratnim dešavanjima, postavlja se pitanje gdje se povlači granica i ko zapravo treba imati mogućnost da izvodi te sadržaje. Intoniranje himne svakog mjeseca, isticanje zastava, masovne i učestale posjete mjestima iz proteklog rata i spomenicima… a nedavno je i MInistarstvo obrazovanja KS-a objavilo kalndar obilježavanja značajnih datuma iz proteklog rata. U školama historijske časove izvode generali, a ništa drugačije nije ni u ostalim dijelovima države, u zavisnosti od toga u kom se entitetu nalazi.

Za to vrijeme, zakon ne brine mnogo o onima na margini. Usvojeni zapravo nije reformski, kaže Namir Ibrahimović, nije zakon koji će dati priliku da se iz temelja promijeni ono što imamo kao sliku obrazovanja ovdje. Tu spada i odnos prema inkluzivnom obrazovanju, koji se jako usko shvata i u samom tekstu zakona, a u praksi još uže:  da se inkluzija odnosi samo na djecu sa teškoćama ili osobe sa invalididtetom.

-Zbog toga smatram da će, ne samo Romi, nego svi sa ruba socioekonomskih uvjeta života, i u ovakvom sistemu i sa novim zakonom biti tamo gdje jesu – dodatno zakopani na rubu društva, a koristi od ovoga će imati kao i do sada ta privilegirana, bogata, politička elita. Zakon neće bitno poboljšati položaj romske djece u obrazovnom sistemu jer nije napravljen da bi popravljao položaj marginalnih grupa, već iz nekih drugih razloga. Suštinski se mora promijeniti koncept obrazovanja kakvo sada imamo. Nakon toga razmišljati kako svim marginalnim zajednicama pomoći da im obrazovanje, između ostalog, bude jedna odskočna daska da mogu imati dobar, kvalitetan i situiran život – zaključuje za Newipe.

Sadržaji u udžbenicima

Newipe je i ranije pisao o tome kakvi su sadržaji o Romima, kao dio obrazovne politike, dostupni u udžbenicima za osnovne škole. Tako se u udžbeniku Zdravi životni stilovi za učenike od 5 do 9 razreda osnovne škole navodi da Romi obično imaju tri imena:

–Prvo se daje pri rođenju i zna ga samo majka. Drugo se koristi u zajednici, a treće je često muslimansko ili kršćansko i koristi se u kontaktu sa ljudima koji ne pripadaju romskom narodu. Porodica predstavlja izuzetnu vrijednost u romskom društvu. Najstarija osoba predstavlja autoritet u porodici. Karakteristično za Rome je rano sklapanje braka, vrlo često prije punoljetstva. Braku obično prethodi dogovor između dvije romske porodice. Porodica za djevojku traži zlato i novac, što predstavlja vrijednost i simbol časti. Takozvana „cijena mlade“ predstavlja način izražavanja poštovanja prema mladoj i njenoj porodici.

Upozoravali smo i na sadržaje u ostalim udžbenicima. U udžbeniku Moje okoline za treći razred osnovne škole navodi se da je Đurđevdan romski vjerski praznik, tokom kojeg se Romi „kupaju u vodi sa cvjetovima“. Kao romski vjerski praznik naveden je i Aliđun/Ilindan, iako se naziv romski ne može poistovjećivati sa religijom.

---

Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS-a, odgovorilo je na naš upit 5 dana nakon objave ovog teksta (21.08.2024.). Smatramo da smo ostavili dovoljno vremena za pisanje odgovra, s obzirom na to da smo upit poslali još 29.07.2024.

U nastavku možete pročitati odgovore:

S obzirom da se u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Kantonu Sarajevo navodi da bliži propis koji reguliše prepoznavanje, prevenciju i zaštitu od diskriminacije donosi Ministarstvo – da li je taj dokument izrađen, ili se tek planira?

-Na prijedlog Ministarstva, Skupština Kantona Sarajevo je 9. jula 2024. godine usvojila Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 27/24), ovaj Zakon će se primjenjivati od prvog dana školske 2024/2025. godine. Od donošenja navedenog Zakona Ministarstvo ubrzano vrši izmjene postojećih podzakonskih akata i donošenje novih pravilnika koji se moraju uskladiti sa odredbama novog Zakona.

Želimo istaći da je Ministarstvo u toku 2019. godine donijelo Pravilnik o prepoznavanju, prevenciji i zaštiti od diskriminacije u osnovnim školama („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 52/19), te će se već postojeći Pravilnik koji se primjenjivao u osnovnim školama primjenjivati i u srednjim školama. Dakle, Pravilnik koji reguliše prepoznavanje, prevenciju i zaštitu od diskriminacije je ranije izrađen, primjenjuje se u osnovnim školama, a isti će se dopuniti i uskladiti sa novim Zakonom, te primjenjivati i u srednjim školama Kantona Sarajevo.

Možete li nam dati više informacija: ukoliko je već izrađen, o kom se dokumentu radi? Ukoliko nije: kada će biti, ko će učestvovati u njegovoj izradi i šta će obuhvatati?

-Odgovor  na ovo pitanje smo dali u prethodnom, a navedeni Pravilnik se može pronaći na web stranici Ministarstva. Link za pristup Vam dostavljamo u prilogu. Prilikom izrade navedenog Pravilnika u 2019. godinu Ministarstvo je imalo podršku Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

S obzirom da je najbrojnija manjima u BiH romska, te da značajan broj romske djece pohađa osnovne i srednje škole u KS, da li će biti izrađen detaljniji plan/upute kako suzbiti diskriminaciju prema ovom dijelu populacije?

-Kao što Vam je poznato Ministarstvo donosi opće pravne akte koji se odnose na sve učesnike odgojno-obrazovnog procesa bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, te upravo pomenuti Pravilnik sadrži odredbe kojim se štite prava svih učesnika odgojno-obrazovnog procesa od neposredne i posredne –diskriminacije, segregacije. Tako se na primjer, diskriminacijom u procesu odgoja i obrazovanja smatra: uskraćivanje prava na odgoj i obrazovanje pod jednakim uslovima, otežavanje ili onemogućavanje upisa u školu zbog ličnog svojstva ili pripadnosti, isključivanje iz obrazovnog sistema zbog ličnog svojstva ili pripadnosti, onemogućavanje praćenja nastave i/ili učešća  u drugim odgojnim aktivnostima zbog ličnog svojstva ili pripadnosti, nasilje zbog ličnog svojstva ili bilo koje drugo neopravdano pravljenje razlike ili nejadnakog postupanja sa učenikom u procesu odgoja i obrazovanja i sl.

Da li možete generalno prokomentarisati kritike koje su u javnosti upućivane na ovaj zakon prije njegovog usvajanja – a u kojima se navodi da zakon “ideologizira obrazovanje”, oduzima autonomiju nastavnicima, te da interes djeteta nije u prvom planu?

-Upravo, Pravilnik o prepoznavanju, prevenciji i zaštiti od diskriminacije u osnovnim školama, kao i pravilnici koje je ovo Ministarstvo pripremilo, a primjenjivat će se od septembra 2024. godine zorno prikazuju opredijeljenost ovog Ministarstva kada je u pitanju zaštita najboljeg interesa učenika, odnosno njihova dobrobit.  U fokusu odgojno-obrazovnog procesa prije svega, mora biti stvaranje sigurnog i podržavajućeg školskog okruženja, zaštita i dobrobit učenika, prevencija neprihvatljivih oblika ponašanja i diskriminacije u školskim zajednicama.

(Newipe)